εϊз..Ovaj pakao ne smije biti sve shto imam**

::Ti me nisi htio cijeniti, život ćeš mi zauvjek promijeniti::



04.12.2008.

**************************************************************************************************************

*

*
*




28.11.2008.

POSLJEDNJE RIJECI TEBI

Kisa ispod neba sara svoje sive oblake,gleda me ali me necuje...Kisa ispod srca daje neke lazne znakove...vjekovima bjezim od nje,ona me ganja,sta osjecam briga je!Hodam tom sudbinom i oblacima njenim,srecem gresne ljude i necu da im zamjerim.Hodnicima bijelim hodam lagano,a vjecna svjetlost zvijezda proganja me stalno..Blijeda slika tebe u meni se budi,sada samo secu se neki zli ljudi.Nisu vise gresni sad su samo ludi...Ja gledam sunce,oblaku se smjesim,opet naidje kisa,ja nastavim nastavi da bjeziim..Biseri lagano dizu se iz mora...cekam crne oci da kazu "TI SI SAMO MOJA!!!!"Prilazis lagano,strah se budi tad...oci ti trepere....nisi gresan sad..jer ti polahko pocinjes da ludis kao i oni zli ljudi!!!

"nocas mi je smjelost  kao urodjena pristala"-citirano

"ne,nisam odustala ne nocas..."-citiranoo

a sada moje rijeci:

ali ovo je posljednja prica upucena tebi ti gresni  a i vec ludi stvore...

 

22.11.2008.

****

*
*


19.11.2008.

Mozda malo treba da sve bude savrseno...ali "MOZDA"

Uspjeh za tili cas da ugnjezdim dusu propalice tu gdje se zvijezde pale...i sunce ugasih laganim pljeskom...

Danas sam bila veoma vrijedna,a doduse imala sam dosta slobodnog vremena pa sam pripremala tegle smjeha za zimnicu..I eto blizi se sad taj VELIKI odmor...i zimska odjeca je spremna ...i moje Sarajevo me ceka sa strpljenjem!!!Od njega mogu ocekivati jutarnji smjeh,setanje po bascarsijskoj kaldrmi,ispijanje kahve u naj-blizem kaficu i susret s dragim ljudima...

Pricali su danas neku pricu..njoj se nije svidjala,,povisivala je ton i smijala se hladno...a ja u svoj toj prici nisam vidjela nista lose...

***Zaboravih da kazem:....Da,htjela sam da od sebe napravis papagaja pa da mi ponavljas kako me volis!!!Nisam mogla da utvrdim te tvoje bore na licu,jer bojala sam se da ces i ti meni da kazes kako starim,,pa sam odmah presla na neku drugu temu u savrseno beskrajno vrijeme!!!Na na radiju je opet svirala ona nasa dobra doduse stara i zaboravljena pjesma...Nismo dugo pricali i ubrzo smo se rastali,bilo je to ono "ZDRAVO ZA ZDRAVO"...tako je i ostalo...***

Veceras sam zaduzena za nocne kise..tako da odoh sad da ih cuvam i na zalost moram da vas napustim...

 

                                                                              

06.11.2008.

Porazena bez imalo lutanja,a opet tu na krilima andjela i na tornju pobjede!!!

Kaze donesi malo prozracne srece da pospemo tugu...

I znam da sam sad samo usnula ljepotica,nekad glupa,a opet ona stara,vrijedna ljubavi..Koracam tvojim stopama bosa i priznajem da mi je hladno!A onda izadjem na sunce da se malo ugrijem i pokupim svaku zrako u boji koju jos nisam ucila u skoli..I da postanem slijepa ja bih opet vidjela boje tvog,a i mog svijeta...Evo sunce grije i kisa rominja i sve se desava onako kako ja hocu,evo  i mrak se upali kad ja hocu..sve se okrece oko mene!!!Uzdah sjeverne kise prshti po molu sjete.I te oci se gase i pale poput uspavane zege..Evo pocela je i jesen,bez obzira na to sto je tamna,ona ipak ima svoje cari..ima nesto carobno u svojim zrakama..MAGICNO..Sad mi je dosadno i trenutno svoje pozoriste bojim bojama zanosa.I sve ovo ti je napomena da ugasis nemire bljeskom SJECANJA.budes li listao albume proslosti opet ces da se zaljubis u mene!Vezem se u cvorove,da ne zaboravim gdje mi je dodjeljenjo mjesto prebivanja..Ovi hladni vjetrovi duvaju kroz utociste nadanja..Ti ne znas ko sam ja kada se probudis u svjetu lutanja..ali ja znam ko si ti!!!Ti ne znas da je moja dova upucena upravo tebi,,ali ono sto ja znam je to da tvoja dova sigurno nije upucena meni...A ja jos znam da je izmedju tvojih praznih redova moja tuga ostala ne naspavana i blaga ko uvijek...kAzU mnogi da sam looda.Slazem se sa tim jer moje nebo je zelene boje,,,jer volim tugu,ali ne volim znoj koji se uvlaci u moje pore i profesionalno se skriva..Vec dugo me nema tu,a svo vrijeme sam prisutna.Izgleda da sam malo zalutala i nisaM IMALA RAZLOGA DA SE VRATIM,PA MI JE PREOSTALA VELIKA SOLJICA KAHVE DA SMIRIM SVOJA LUTANJA PO TUDJEM SVJETU...Jos uvijek trazim znak da nastavim,a ipak da prestanem..Osjecam da sam postala skrta na rijecima.Samo zelim da bljesak potraje i da mi jave jesmo li se rijesili one zle sile.Ova sila ocaja bas umara...

I dva dana cu da budem tu da te promatram da slucajno ne bi ukrao moje zelje.A kada mi dojadi reci cu da sam umorna i da zelim da spavam.A vi,a vi me tad ne budite,pustite me da spavam..I ne,nemojte da brinete da se ne probudim,jer sigurno cu se oprziti u njegovim ocima i tad cu se trgnuti iz sna!NE,ne vrijedjaj oblacno nebo i sivu kisu,pusti nek se spusta niz svoje blagoslovljene stepenice lutanja..I ne,nemoj da kazes da sam pametna,jer cu tada da prestanem da budem dio ovog ljubicastog svjeta!Ucim se da prezivim..i svakim danom je teze nego danas..Dugo sam razmisljala kako cu sva svoja osjecanja da pretvorim u slovo  i    evo uspjela sam.Ponekad uspjevam,a ponekd tu nicega nema..Vec samo dan za danom prolazi onako obican,tuzan,ne shvatljiv,mracan i ponekad smjesan..I kad ta mala bica(koje ne mogu da nazovem svojim prijateljima)pocnu da pricaju rucne price o meni,ja se samo glasno nasmijem i pustim ih da pricaju. i uopste se ne trudim da tu nadjem malo dobra,jer znam da cu se uzaludno umoriti i oznojiti od trazenja!!!I poslije tih prica oni odlaze,kao ja,ali drugacije!!!I kad sve to nestane pitam se sta je vjecno,dal ovo sjecanje nemira,ili nije ni to.Osjecam umor,spava mi se,to je sigurno praznina mene,mjera odsjaja u suznim ocima,zvanicni grijeh!Sanjat cu opet nebo zelene boje i onaj moj ljubicasti svjet..Sanat cu opet onu srecu i onu noc kad smo se sretno ljubili na tami,,i kada su oko nas padale sretne kise!!!I sad kada sam digla pogled sa zemlje,svuda oko sebe cujem glasove da nas nema vise!!!Znam da ona mala djevojcica trazi u sebi spas i sva ta lutanja...i ceznju skriva u kutiji mastanja,sa bezbroj tudjih snova..I svima njima sam ukrala krv,jer oni je nisu smjeli djelit!!!Proslost se uvijek u mojim pricama javljha dok stojim na groblju porazenih snova...i ja jos uvijek iz dana u dan kao neki sanjar zapisujem slova TVOGA IMENA...

*II TU JE KRAJ,,JER ZAISTA SAM UMORNA!!!

04.11.2008.

Glavni motiv je strah...

STRAH se trese u meni.Moji dani su minuli,moje noci presusile.Hladno je,tresem se.Gdje sam sad,pitam se tiho.U kojoj zabludi sada zivim?Noc je.Poneki sapat vjetra mi donese moc,da mogu slobodno da vladam svojim emocijama..Pa se u trenutku sjetim njegovih rijeci:"BOZE NE ODGAJAJ ME SVOJOM KAZNOM.TAKO JA SAD MOLIM BOGA.A ZNAM DA I DALJE GRIJESIM I DA ME KAZNA SLIJEDI."Nisam znala da mu je takva misao,takva zelja,dova,molitva.Mnogi su se dani pod mojim srcem svili kao snijeg,kao malo sareno mace,ispod strehe.Eh da mogu sad ovu tugu sakriti.Jer strah me je i dalje.Sjecam se kad je on bio osmjeh u mojim suzama,paucina mog krhkog srca.Moje sve.To su sve sapati jednog divnog sjecanja.Sad kako sam se na tren vratila u proslost,mislim da bi bilo dobro da se prisjetim svega.stajali smo tu na zidu beskraja,nas dvoje sami i krik tisine oko nas.Sklonili smo drhtaje u tisinu luke,daleko od svih dodira.Kisa je padala.Ta kisa je bila spojena sa pucinom naseg mora.Evo je sadasnjost.Pitam se kako da naslikam pjesmu neba.Ne mogu da pohvatam te njegove boje i zvjezdani ponos.U tvoje ime boze sjecam se tih divnih ociju.Stajao je tu ispod rose,bio je lijep kao basta svadbenog dara.On je beskraj tog prostora.On je bio zlatni ples vjetra.Sjecam se kako su mu ruke milovale moju kosu.Iz njega je izbijao nemir,koji se mirom suzbija.Od sjecanja malo uzmem stvarnost.Evo sad zaboravljam da tugu odbijem.Place mi se.Pod sutnjom su mi rijeci.Ispod jastuka suze.Bio si uvijek tu uz mene na kolodvoru mojih snova.Nasa ljubav je snagom sudbine otisla negdje dalje od svemira.Rekla sam ti posljednji put:"UVIJEK DA MI ZIVIS SRETNO,NEK TE LJUBAV DUSO PRATI.SNAGOM SVOM STRPI SE ,OSTVARIT CE TI SE SVI SNOVI.SIGURNA SAM."Pogledao si me cudno,onim svojim tamnim ocima.Istog trenutka pocelo je nevrijeme i pljusak snazan iz nebe je prsnuo.Ali bez obzira na hladnocu,nije mi bilo hladno,zapravo samo tuga je bila u meni.Sa suzama sam se borila ,onako snazno kako znam.Stvarnost,stvarnost,stvarnost,opet stvarnost.Pogledam oko sebe opet sam sama.Kako se sad nasmijati iskreno?Crvenim slovima on je urezan u moj zivotni devnik.Ne volim jesen sto mirise na kesten i lisce zuto.Sad mi samo ostaju tmurne boje moga grada,topla odjeca,cajevi i drhtanje...